I.                  NAZIV PROJEKTA   „Stop nasilju među djecom kroz Aikido vještinu“   II.               SAŽETAK PROJEKTA   U školi se nasilje među djecom najčešće događa za vrijeme odmora, i to u učionici, na hodniku ili na školskom dvorištu. Često u tim situacijama odrasli nisu prisutni. Nasilje među vršnjacima događa se prije početka ili po završetku nastave, na putu u školu ili pri povratku kući. Školska dvorišta i igrališta su mjesta na kojima djeca provode svoje slobodno vrijeme, ali nažalost i mjesta na kojima se događa vršnjačko nasilje. Svaka nepravda koju dijete doživi, može mu biti poticaj da svoj bijes , umjesto na onoga tko je nepravdu počinio, usmjeri na nedužnoga . Bez komunikacije, razumijevanja, podrške i djece i nastavnika, dolazi do frustracija koje, također, dovode do agresivnih reakcija najčešće prema mlađim vršnjacima. Oni žele biti „face", žele fascinirati svoje vršnjake, a zbog nedostatka širokog i čvrstog pozitivnog moralnog kodeksa društva, iskrivljenih pojmova pravde, pravednosti, poštenja te povećanja raznih oblika zlostavljanja, djeca imaju velikih problema psihosocijalne naravi (pojačana agresivnost, pojačana apatičnost, emocionalna hladnoća i razni strahovi). O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da i djeca koja čine nasilje, kao i djeca koja ga trpe, imaju problem. Škola, kao mjesto na kojemu djeca organizirano zajedno provode najviše vremena tijekom dana, treba imati primarnu ulogu u prevenciji i zaštiti djece od nasilja. Osnovni cilj ovoga programa je da pomogne djeci da  kroz jednostavne vježbice i testove postanu svjesna, prije svega, sebe samih, svoga tijela, emocija i misli, svojih unutarnjih energija koje sve to pokreću, kako njima upravljati i koristiti ih da bi pravilno, skladno i sigurno razvijali vlastito biće i pravilno se postavili u društvu i prema društvu.Samokontrola, samodisciplina, samostalnost, samopouzdanje, odlučnost, usklađenost, unutarnji mir, kontrola stresa, hrabrost, motivacija, psihofizička i mentalna snaga i izdržljivost, sposobnost pozitivne komunikacije i utjecaja dio su temeljnih načela koje želimo prikazati i na njima raditi kroz program koji nudimo. Kroz program komunikacije i vježbica koje se treniraju u sklopu aikido vještine želimo postići svjesnost i empatiju prema drugim osobama ( vršnjacima ), kao i to da se problemi rješavaju nenasilnim metodama. Dapače, da se nenasilnim metodama može dobiti čak i više a da nitko ne bude oštećen. Aikido njeguje nenasilan pristup rješavanja sukoba i mnogi ga smatraju potpuno samoobrambenom vještinom. Vrijednosti rada Aikido društva Zagreb prepoznalo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se očitovalo odobrenjem više projekata (s braniteljima, djecom – žrtvama nasilja u školi i obitelji, mladeži učeničkih i studenskih domova). Od akademske godine 2006./07. aikido je uvršten kao izborni predmet na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Članovi Aikido kluba Bjelovar imaju tu sreću što ih podučava jedan od najboljih aikido instruktora na području Republike Hrvatske.      III.            CILJEVI Glavni cilj programa ostvaruje se preko nekoliko specifičnih podciljeva: jačanje pozitivne slike o sebi, samopouzdanja i samopoštovanja;jačanje empatije, posebno u cilju vršnjačke pomoći; jačanje socijalnih vještina komunikacije i tehnika nenasilnog rješavanja sukoba; učenje razumijevanja i izražavanja vlastitih osjećaja te razvijanje samokontrole.   SPECIFIČNI CILJEVI: 1. Poštovanje prema sebi temelj za poštovanje prema drugima 2. Empatija i suosjećanje 3. Komunikacija – preventivna metoda za izbjegavanje sukoba 4. Nenasilje moćnije od nasilja ( wu wei ) 5. Djelovanje pozitivnom misli   IV.            CILJANA SKUPINA Ciljana skupina su učenici od petog do osmog razreda. Ako stručni djelatnici škole procijene potrebnim program se može proširiti i na učenike nižih razreda.     V.               PROGRAM AKTIVNOSTI   I - PROGRAM KAO OSNOVU UČI DJECU IZBJEGAVANJU OPASNOSTI:          PADANJE (lom kostiju i kičme), VERBALNI SUKOB, FIZIČKI SUKOB II - PROGRAM SE BAZIRA NA MAKSIMALNOJ SIGURNOSTI DJECE U NIZU IGARA KROZ KOJE SE UČI. SAME TEHNIKE POLAKO SE PROVODE KROZ IGRU. III - PROGRAM NE UČI DJECU PRIMJENU TEHNIKA UPORABOM SILE, VEĆ UČENJE MEĐUSOBNOG POŠTOVANJA I TOLERANCIJE. Prije izvođenja svih vježbi i testova u razgovoru s djecom postavlja se jedna ili više hipotetskih situacija koje bi se mogle dogoditi u stvarnom životu. Nakon toga izvode se vježbe te se analiziraju rezultati. Zatim se pokazuje „ispravno“ izvođenje vježbe te se komentiranjem želi prikazati analogija fizičkog , umnog , emocionalnog i duhovnog djelovanja. GURANJE RUKU  VJEŠTINA: (učenje ravnoteže – učenje „nekomentiranja“ tijelom)   OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Djeca stoje ispruženih ruku, poravnatim stopalima u širini ramena. Naizmjence pokušavaju izbaciti iz ravnoteže jedan drugog. Cilj vježbe je da djeca ne upotrebljavaju snagu već tehniku i isto tako shvate što znači pravilno držanje tijela za ukupnu ravnotežu. Također, uče da je bitna percepcija osoba oko nas, ali nije nužno komentiranje njihovih postupaka.   DIZANJE NEPOMIČNOG TJELA VJEŠTINA: (učenje zadržavanja svog „prostora“)   OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Jedan/a pokušava rukama drugoga primiti ispod pazuha i podići s tla ( nije bitno koliko ). Drugi/a stavom tjela i ničim drugim nastoji to spriječiti. Cilj je da djeca shvate da samo zadržavanje svoje osobnosti, stava u životu odnosno biti svoj ima jači efekt od sukoba ili nametanja svojih mišljenja silom. Isto tako, cilj je da shvate što znači pravilno držanje tijela za ukupnu ravnotežu.                     BROD I TORPEDA VJEŠTINA: (učenje percipiranja „prostora“ te skladnog djelovanja u njemu) OPIS: Djeca izvode vježbu u grupama po 4. Jedan/a stoji u sredini i glumi brod, a drugi naizmjence u raznim smjerovima i brzinom ( ali ne na silu ) idu prema brodu pokušavajući izazvati sudar. Cilj da djeca shvate kako treba percipirati sav prostor i osobe oko sebe, ali ( problem ) sudar rješavaju jedan po jedan . Također, važno je pri tomu shvatiti da ih ne smije uhvatiti panika jer tada nikakvu vještinu, znanje ili sl. neće moći upotrijebiti.     NESAVITLJIVA RUKA VJEŠTINA: (učenje djelovanja pozitivnim mislima – buđenje samopouzdanja)   OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Jedan/a ispruži ruku prema naprijed ili u stranu. Drugi/a stavlja prednji dio ruke na svoje rame te pokušava svojim rukama pritiskom oko lakta prema dolje savinuti ruku dok prvi/a to ne dopušta. Cilj je da djeca shvate kako za „snagu“ nije nužna fizička predispozicija i puno tjelovježbe, već da imaginacija i mentalna snaga imaju primat. Tjelo radi ono što um može/želi.   ZAGI VJEŠTINA: (učenje komunikacije i vođenja) OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Partneri sjede na koljenima okrenuti jedan prema drugome. Prvi pruža ruke prema napred, a drugi ga hvata za podlaktice. Zatim prvi pokušava drugoga izbaciti iz ravnoteže. Cilj je da djeca shvate da komunikacija nije samo jednosmjerno iznošenje vlastitih ideja već je dvosmjerna ulica ( čak višesmjerna ). Komunikacija je slušanje „partnera“, te na izneseno primjerena nenasilna reakcija. Također je potrebno i slušanje sebe.   DRŽANJE VELIKE LOPTE VJEŠTINA: (učenje percipiranja „prostora“ i skladnog djelovanja u njemu)         OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Jedan/a stoji s dignutim rukama kao da drži veliku loptu. Drugi/a pokušava laganim guranjem podlaktice prvoga/e izbaciti iz ravnoteže. Cilj je da djeca shvate odnos subjekt-objekt u prostoru i njihovu komunikaciju.       DRŽANJE RAMENA VJEŠTINA: (učenje otvaranja komunik. kanala)    OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Jedan/a sjedi u „indijanskom“ sjedu dok drugi/a pokušava laganim guranjem ramena prvoga/e izbaciti iz ravnoteže. Cilj je da djeca shvate da u komunikaciji moraš biti „otvoren“ kako tjelom tako i duhom prema „partneru“. Tjelesna zatvorenost jednako se ponaša kao i umna . Kada je komunikacija dobra nema sukoba pa nema ni nasilja.           NEPOMIČNI VJEŠTINA: (učenje komunikacije i vođenja)          OPIS: Djeca izvode vježbu u paru. Jedan/a sjedi na koljenima dok drugi/a pokušava laganim guranjem ramena prvoga/e izbaciti iz ravnoteže. Cilj je da djeca shvate kako u odnosu između partnera nema podređenih i nadređenih. Ako se fizički napada, ali i uzvrača (deranje, svađa, vrijeđanje ) obično gubimo sklad i ravnotežu ( fizičku i umnu ) pa i jednostavne radnje ne odradimo kako treba.   Ovo su samo neke od vježbi koje se koriste u programu aktivnosti ovog projekta. Svaku vježbu prvo demonstrira predavač. Zatim djeca pokušavaju ponoviti viđeno ( međusobno 3-4 minute). Nakon toga ih se pita za iskustva. U 90 % slučajeva neće dobiti rezultat kakav su vidjeli u demonstraciji. Tada predavač odabire dijete iz auditorija te ga „namjesti“ u ispravan polažaj i instruira ga da ne upotrebljava silu. Kada vježba uspije, ostali vide da se može postići rezultat bez sile te dobiju jaču želju za daljnjim pokušavanjem. Tijekom testiranja, odnosno izvođenja vježbi, svakih nekoliko minuta djeca mjenjaju partnera za vježbu. To je zato što svatko vježbu izvodi malo drugačije te je potrebno „slušati“ kako partner djeluje, a ne pokušavati po šabloni.     VI.            OČEKIVANI REZULTATI -          Povećana empatija prema drugim osobama -          razvijanje socijalnih vještina u grupi istih ( povjerenje, suradnja, podrška, kreativna rješenja) -          uklanjanje egoizma kao jedne od glavnih prepreka za komunikaciju -          odabir komunikacije kao preventivne metode -           shvaćanje pojma komunikacije -            VII.         OSOBE ODGOVORNE ZA PROVEDBU PROGRAMA Program su kreirali i izvode članovi Aikido kluba „Bjelovar“: Hrvoje Šipušić predsjednik Aikido kluba ( iskustvo 3 godine treniranja ), Goran Rešetar dopredsjednik ( iskustvo 2,5 godina treniranja ), Ivica Došen tajnik ( iskustvo 3 godine treniranja )  i nadzor je Dobroslav Jakovljević- crni pojas 2 dan ( Aikido društvo Zagreb )   VIII.      AIKIDO VJEŠTINA I O AIKIDO KLUBU BJELOVAR  Aikido je mlada borilačka vještina, koja svojom filozofijom, biomehaničkim strukturama kretanja dopušta vježbanje svim dobnim skupinama. Aikido njeguje nenasilan pristup rješavanja sukoba i mnogi ga smatraju potpuno somoodbrambenom vještinom. Aikido je japanska borilačka vještina nastala u prvoj polovini 20. stoljeća, kojoj je temelje postavio Morihei Ueshiba. Pojednostavljen prijevod aikida bi glasio: ai uskladiti, ki (dah) životna energija i do - put. Što je ki? U svakodnevnom životu može predstavljati osjećaj, emociju, motivaciju. Da bi razumjeli ki, moramo nastojati spoznati naš život i sebe, jer ideja aikida, kao borilačke discipline, je put mira i harmonije, što može zvučati paradoksalno, ali to je pravi izvorni smisao vještine. Aikido može biti, uz puno rada i vremena, učinkovita vještina samoobrane. Mnogi ga takvim i smatraju, no obrana je isto što i napad, pa se to kosi s njezinom osnovnom filozofijom. Aikido bi trebao biti put stvaranja situacija u kojima se napad teško može dogoditi. Ako se napad ne dogodi, obrana nije potrebna, i to je istinski put mira. Aikido nije nasilan, nije sport jer nema takmičenja. To je disciplina kojom se više razvija unutrašnja sigurnost i opuštenost tijela i duha, što se može raditi samostalno ili u saradnji sa jednim ili više partnera. Nije cilj pobijediti jednog ili više protivnika, već ostvariti pobjedu bez borbe. Zato, nema ograničenja glede dobne granice za početak vježbanja, mogu ga vježbati ljudi svih dobnih uzrasta i profesionalnih opredjeljenja. Krajem 19. Stoljeća zabranjeno je nošenje japanskog mača. Nastojeći zadržati tradiciju, samuraji su tražili naèine kako da očuvaju višestoljetno znanje. Neki su vještinu borenja sa i bez oružja pretvorili u sport. Najbolji način je bio da se animiraju studenti na sveučilištima. Tako su nastali judo, karate i kendo. Judo i karate su proizašli iz borilačkih vještina bez oružja, dok je kendo proizašao iz vještine mačevanja. Oni, kojima vještine kao sport nisu bile zanimljive, stvorili su jujitsu. Daito-ryu jujitsu je počeo vježbati Morihei Ueshiba 1915. godine. Sredinom 1930-ih godina Ueshiba mijenja ime u aiki-budo, jer je s dodatkom -do želio kazati da je ta vještina put duhovnog razvoja, a njezini tehnički elementi sredstva koja služe cilju. Konačno je početkom 1940-ih godina oblikovao vještinu koju je nazvao aikido. Poslije Drugog svjetskog rata, u Japanu se stvorio opći stav nenasilja. U takvoj situaciji, aikido je postao prepoznatljiv i prihvatljiv široj populaciji. Godine 1953. Ueshiba šalje Koichi Tohei-a na Havaje da podučava havajsku policiju i posebne odrede američke vojske. Tako se ideja rješavanja sukoba bez borenja 1950-ih godina iz Japana polako počela širiti Amerikom i Europom. Kenji Tomiki, priznat i vrstan stručnjak na području tjelesne i zdravstvene kulture u Japanu, odlučio je iskoristiti elemente aikida za oblikovanje tjelesnih vježbi i uvrstiti u nastavu tjelesnog odgoja visokih škola. AIKIDO u današnjem vremenu U ovoj borilačkoj vještini nema takmičenja, iako ih je Kenji Tomiki nastojao provoditi. Pozornost se posvećuje zajedničkom kretanju, nego nasuprotnoj prirodi kretanja, tj. napadač i napadnuti rade kao partneri i nastoje osjetiti jedan drugog. Ovakva saradnja je također bitna iz dva razloga: - smanjiti mogućnost povrede pri izvođenju potencijalno opasnih aikido tehnika; razviti sposobnost oba partnera da budu opušteni i da paze jedan drugoga pri izvođenju bilo koje tehnike. Zato je aikido toliko popularan većini populacije koja se ne želi baviti sportskim takmičenjem. Nije rijetkost vidjeti osobe starije životne dobi kako počinju vježbati aikido. Osobe koje vježbaju aikido izbjegavaju sukobe u životu, pa je mogućnost fizičkog sukoba mala. Međutim, svakodnevno se susrećemo s raznim problemima u svijetu u kojem živimo (međuljudski odnosi) i unutar sebe (zdravlje). Stoga se aikido prakticira i kao umijeće kvalitetnijeg življenja u svakodnevnom životu. Jedinstvo uma i tijela je prijeko potrebno da bi čovjek mogao kvalitetno funkcionirati. Osnovni smisao aikida je ostvariti cilj bez borbe, a ne pobjedu nad pojedincem ili više protivnika. Taj koncept vježbamo razvojem percepcije i opuštenosti duha i tijela, istražujući vlastite mogućnosti u stvarnim životnim situacijama. U aikidu krećemo od pretpostavke: kad hoćemo pokrenuti tijelo partnera, prvo moramo pokrenuti njegov um. Da bi pokrenuli partnerov um, izbjegavamo biti njegova suprotnost, bilo fizički, bilo mentalno. Prave harmonije s partnerom ili pravim napadačem neće biti dok se prethodno ne ostvari harmonija unutar vježbača (prevladavanjem straha, ostalih emocija i misli koje nam opterećuju i ometaju um, tj. postiže se stanje percepcije, slično stanje kao u vožnji automobilom ili kod vrhunskih sportaša, npr. Pete Samprasa, Janice Kostelić, Tiger Woodsa, Dražena Petrovića i Ronaldinha).             S aikidom je moguće stvoriti potpuno nov filozofski pristup. Aikido ne mora biti samoobrana. Obrana je isto što i napad. Aikido je put, način na koji se stvori situacija u kojoj je teško napasti. Ako do napada ne dođe, obrana nije ni potrebna. To je jedini put mira. Aikido u Bjelovaru: Prvi i trenutno jedini klub koji njeguje aikido u Bjelovaru. Osnovan je početkom 2008. godine sa svrhom da se aikido, koji je plemenita vještina, približi Bjelovarčanima. Zanimljivo je to da Bjelovar nije imao ništa od borilačkih vještina, osim tea kwon do-a koji je za naš grad već tradicionalan. Neki ljudi, koji čine jezgru današnjeg Aikido kluba Bjelovar, pokušavali su se baviti aikidom i ranije. Putovali su u Zagreb na treninge te u okolne gradove u kojima su se održavali aikido seminari. U rujnu 2007. godine nas par entuzijasta, zaključilo je da je vrijeme da se u Bjelovaru organizira treniranje aikida. Dogovoren je prostor, termini vjžbanja i terner te se krenulo s vježbanjem. Nakon nekog vremena, pokazalo se da postoji interes za aikidom. Međutim, pokazalo se i da postoji  veliko neznanje, odnosno krive pretpostavke o tome što je AIKIDO. Tada smo odlučili da moramo osnovati aikido klub koji neće samo raditi na treniranju aikida, već na njegovoj promidžbi i prikazivanju u pravom svjetlu. Od osnutka Aikido kluba Bjelovar , organizirali smo 3 specijalizirana seminara koje su vodili najbolji hrvatski aikido instruktori. Prisustvovali smo i brojnim seminarima u drugim hrvatskim gradovima ( pa i u inozemstvu – Slovenija, Italija ) koje su vodili poznati aikido učitelji ( Kenjiro Yoshigasaki- crni pojas 9. dan, Giuseppe Ruglioni -crni pojas 7. dan ) na kojima smo izmjenjivali svoja znanja i iskustva.     Za Aikido klub „Bjelovar“ Goran Rešetar dopredsjednik