Što je Aikido? Osnova Aikido-a je učenje i stremljnje ka najboljem mogućem gospodarenju (ekonomiji) s vlastitom energijom. Drugim riječima Aikodo uči ljude kako zaživjeti postati sretan život. Vježbe su praktične. Površnom promatraću izgleaju samo fizičke ali predstavljaju životnu filozofiju. Poneki učitelji usmeno uz vježbe navode i primjere iz života, pokušaj da se probudi zanimanje za mudar život. Principi prirode koji se kod inteligentnih učenika otkrivaju učeniku su univerzalni i upotrebljivi u svi životnim situacijama,u prirodi, na poslu, pri učenju, u prijateljstvu, ljubavi, svugdje.   Aikido je japanska borilačka vještina nastala sredinom 20. stoljeća. U aikidu je osnovno načelo nenasilni pristup rješavanju sukoba, zato ga zovu umijećem mira i harmonije. Zbog nepostojanja sustava natjecanja nije toliko poznat široj javnosti. Ali u tome leži i njegova prednost, jer mogu započeti vježbati osobe svih dobnih skupina bez obzira na svoje sposobnosti. Inzistira se na toleranciji, upoznavanju vlastitih sposobnosti, a ne na uspoređivanju i natjecanju s drugima (dakle, pojam „pobjednik – poraženi“ u aikidu NE POSTOJI). Aikido nenasilno mijenja osobu i stvara mir i sklad (u obitelji, u školi, na poslu, u društvu). Aspekti vježbanja aikida Svakodnevno se susrećemo s raznim problemima oko (međuljudski odnosi) i unutar sebe (zdravlje). Aikidom osviješćujemo vlastitu odgovornost u društvu i mogućnost uspostavljanja skladnijeg, sretnijeg i ispunjenijeg življenja. Jedinstvo uma i tijela je neophodna da bi čovjek mogao kvalitetno funkcionirati. Osnovni smisao aikida je ostvariti cilj bez borbe, a ne pobjedu nad pojedincem ili više njih. Taj koncept vježbamo razvojem percepcije i sklada duha i tijela, istražujući vlastite mogućnosti u stvarnim životnim situacijama. 1.      U aikidu krećemo od pretpostavke: kad hoćemo pokrenuti tijelo partnera, pokrećemo njegov um tako da izbjegavamo biti njegova suprotnost, bilo fizički ili mentalno. Uvjet prave harmonije s partnerom ili pravim napadačem je prethodna harmonija unutar vježbača (anuliranjem straha, emocija i misli koje nam opterećuju um, tj. postiže se stanje percepcije, slično stanje kao u sigurnoj vožnji automobilom ili kod vrhunskih sportaša, npr. Roger Federer, Janica Kostelić, Tiger Woods, Dražen Petrović). Percepciju razvijamo: a) Vježbama disanja; disanje je uska spona između uma i tijela, a provodimo ga ispravnim disanjem ošitom i brzo uviđamo da doprinosi opuštanju tijela i smirenju uma. b) Vježbama meditacije; čovjek je svakodnevno izložen stresu, a ne pruža dovoljno odmora svojem umu i tijelu. Preporuča se svakodnevno ići u šetnju ili sjesti u opušten položaj i ne raditi ništa 15-20 minuta. 2.      Trening nastavljamo sa: a) Ki vježbama; Sklop od 12 vježbi za razvoj uma i tijela. Pazi se da svaki pokret vježbe bude što kvalitetniji (razvijanje precepcije), a provjeravamo to glasnim brojanjem. Ako krivo izvodimo vježbu, u glasu se odmah uočavaju promjene. b) Vježbe istezanja c) Padovi; Priroda rada na aikido treningu je puno padanja i ustajanja, pa je neophodno naučiti SIGURNO pasti bez mogućnosti ozljede. Metodika rada je ovdje razrađena u detalje i u našem dugogodišnjem radu nije se dogodila niti jedna ozljeda, kako na treningu tako i u svakodnevnom životu vježbača, gdje je puno veća mogućnost pada (led, klizav pod, neravan teren). d) Aikido vježbe – Tehnike koje izvodimo samostalno, one su osnova za borilačke tehnike s partnerom. Njima razvijamo osjećaj osobnosti, jedinstvenosti tijela i uma u kretanju kroz prostor, koordinaciju. Kvalitetu izvođenja vježbi provjeravamo testiranjem. e) Tehnike aikida - Niz kretnji koje izvodimo zajedno s jednim ili više partnera. Tehnike koje se uče daju novi uvid u moguće načine komuniciranja. Ljudi postaju svjesni vlastite tendencije agresivnog reagiranja čak i kada je ono prikriveno i “umotano” u uljuđeno ponašanje. U aikido tehnikama nema međusobnog natjecanja, te se uklanja napetost koja proizlazi iz uspoređivanja s drugima i razočarenje kada se nakon dugotrajnog truda i napora ne uspije biti najbolji, što je slučaj sa većinom športova. Jedino natjecanje ovdje prisutno je ono sa samim sobom, svojim strahovima, ograničenjima i ustaljenim obrascima ponašanja. Dakle, cilj tehnika je komunikacija, kojom nastojimo na miran i harmoničan način pokazati rješenje problema protivniku-partneru tj. pokazati mu da ga ne želimo povrijediti i da njegov napad nema smisla. f) Testiranje - Sve vježbe i tehnike koje prakticiramo u aikidu su podložne testiranju. Testirajući um i tijelo spoznajemo kvalitetu izvođenja i stanja vježbača. Takva vrsta testiranja NE POSTOJI u nijednom sportu. 3.      Biomehanički, aikido čine razna bacanja, vođenja, tehnike poluga i kotrljanja, koja su proizašla iz optimalnih prirodnih pokreta tijela. Nije fokusiran na zadavanje udaraca, već na iskorištavanje i kontrolu energije protivničkog napada i njeno odgovorno propuštanje dalje od sebe. Takvi veliki dinamički pokreti tijela omogućuju razvoj svih primarnih motoričkih sposobnosti, ali mogu zbog svoje kompleksnosti poslužiti i u kineziterapeutske svrhe. Još jedna vrlo bitna karakteristika je: vježbanje aikida je potpuno INDIVIDUALNO prolagođeno mogućnostima i sposobnostima vježbača. Zaključak Aikido je relativno mlada borilačka vještina, koja svojom filozofijom, biomehaničkim strukturama kretanja pogoduje svim dobnim skupinama, bez obzira na dob, spol i stupanj fizičkog zdravlja. Bazirana je na istraživanju vlastitih mogućnosti uma i tijela kroz tehnike disanja, meditacije, razvijanju motoričkih sposobnosti i borilačkih tehnika te također služi za stjecanje osobnog zadovoljstva i smirenosti. Aikido njeguje nenasilan pristup rješavanja sukoba i mnogi ga smatraju potpuno samoobrambenom vještinom. Te vrijednosti rada Aikido društva Zagreb prepoznalo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se očitovalo odobrenjem više projekata (s braniteljima, djecom – žrtvama nasilja u školi i obitelji, mladeži učeničkih i studenskih domova).